Novi roman Milenka Bodirogića Pesak pjeskare čekao se s nestrpljenjem jer se prethodni Po šumama i gorama (2019) završio na mestu odakle bi mogla početi priča o samom pripovedaču i poreklu njegove melanholije koja veje gustim stranicama ove proze kao sneg iznad Konjuha dok partizanska četa sahranjuje husinskog rudara.



Pesak pjeskare može se čitati i kao priča o izgubljenom prijateljstvu trojice dečaka – Mensura Bogdana i samog pripovedača – u Gradu soli uglja i peska. U potrazi za tim nestalim svetom u čemu je Bodirogić virtuoz narastaju prostori plodonosne melanholije čije će meandre pripovedač uplesti u priču o Jugoslaviji između Husinske bune (1920) i dvaju ratnih zločina što će obeležiti kraj Grada kakav je nekada bio a koji je pokušavao da pronađe vlastiti drugačiji put dugo se opirući sirenskom zovu nacionâ.



Pesak pjeskare Milenka Bodirogića roman je koji nam kao i često u njemu pominjana slika Ismeta Mujezinovića Autoportet sa spomenicom govori o svemu onome što je uticalo da veliki jugoslovenski slikar smalaksalo zastane i upozori društvo na stranputice kojima je krenulo. I Bodirogić stoji tako sam i ogoljen pred nama sa svojom pjeskarom u srcu bezglasnim pustim mestom po kojem vetar noću mreška sitne dine.