Amarcord. Teško je zamisliti roman kojem bi pristajalo da ponese veliki Fellinijev naslov. A roman Namika Kabila mogao se zvati jedino tako: Amarcord. Netko će reći da je to Amarcord s ironičnim odmakom ali ovaj čitatelj misli da nije. Kao i onaj prvi i ovaj je Amarcord snažna i sveprožimajuća apologija sjećanja. U Kabilovom slučaju: sjećanja na egzil i na ono što je bilo prije. Nisam u mome jeziku pročitao ljepšu izbjegličku knjigu. Njena ljepota je u jednostavnosti kakvu u Namika Kabila poznajemo i odranije iz scenarija za Žaličin film Kod amidže Idriza. On savršeno vlada detaljem riječima koje je napisao ali i onima koje je prešutio čime stvara takvu čaroliju priče da će se istoj rečenici jedan smijati dok će drugi plakati. I obojica će biti u pravu.



Miljenko Jergović