Auslenderska Berlinologija
je dodato u korpu
- Biografije autobiografije memoari
- Časopisi
- Članci intervjui
- Daroteka
- Drama
- Društvene nauke
- Enciklopedije
- Eseji
- Ezoterija
- Fantastika + horori
- Gastronomija
- Informatika
- ISTOČNJAČKA UČENJA
- Knjige na stranim jezicima
- Knjige za decu
- Korenspodencija
- Monografije
- Poezija
- Popularna nauka
- Popularna psihologija
- Priče
- Prirodne nauke
- Publicistika
- Putopisi
- Rečnici
- Religija
- Roditeljstvo
- Roman
- Sabrana i izabrana dela
- Spev
- Sport i hobi
-
Stripovi
- 300 čuda
- Aleja
- Besna kobila
- Bookglobe
- Čarobna Knjiga
- Darkwood
- Dibidus
- Fibra
- Forma B
- Golkonda
- Hachette
- Hoya books
- Komiko
- Kozikas
- L.O.M.
- Laguna
- Lavirint
- Libellus
- Lokomotiva
- Ludens
- Makondo
- Maringoo
- Maverik
- Mipl
- Najkula
- Pčelica
- Phoenix Press
- Propolis Books
- Stalker
- Strip agent
- Stripo-Tetke
- System comics
- Veseli četvrtak
- Tehničke nauke
- Turistički vodiči
- Umetnost
- Zabava
- Zdravlje i lepota
Auslenderska Berlinologija
Faruk Šehić- Izdavač: Kulturni centar Novog Sada
- Broj strana: 73
- Pismo: Latinica
- Povez: mek
- Godina izdanja: 2025
- ID: 73703
RSD 880.00
Nova pesnička knjiga Faruka Šehića nosi naslov Auslenderska berlinologija odnosno prevedeno grubo na svakodnevni jezik – „Berlin za strance”. Međutim ne treba zaboraviti ni podnaslov – reportažni spjev. Naime ako postoji nešto što bi trebalo da budu opoziti unutar stilskog opsega jezika to su novinarstvo i poezija. Dok novinarstvo iskazuje stvarnost bez posredovanja stilskih figura poezija je posmatra i iskazuje jezikom pesnika nesputanim slobodnim asocijativnim i metaforičkim. Faruk Šehić dakle kombinuje ono što logikom stvari ne bi trebalo da bude kombinovano. Rečeno u duhu formalističko-strukturalističkog uma Romana Jakobsona on metaforu (osnovnu pesničku figuru) na izvestan način izjednačava s metonimijom (osnovnom proznom figurom) te tako dobija hibridnu formu koja u mnogo čemu podseća na epsku strukturu s ključnom razlikom koja se ogleda u nedostatku narativnosti. Dakle iza jedanaest poglavlja/pevanja Auslenderske berlinologije ne postoji priča ne postoji dramaturgija koja bi se odnosila na celinu nema zapleta raspleta glavnih likova okvirnih i epizodnih priča nema ničega što bi bilo prozno per se osim želje da se zadovolji jedan novinarski poriv poriv putopisa čuđenja opisa stanja koje nije-kao-kod-kuće. (Vladimir Arsenić)