Balkanski esei Huberta Butlera promatraju neke ličnosti i događaje iz povijesti Jugoistočne Europe dvadesetog stoljeća iz perspektive na koju ovdašnja javnost nije navikla. Problem uloge Katoličke crkve i kardinala Stepinca u tragičnom vrtlogu Drugoga svjetskog rata uobičajeno se promatra kroz prizmu klerikalno-nacionalističke apologije s jedne i lijeve ili liberalne kritike s druge strane. Hubert Butler tom problemu prilazi sa stajališta kršćanskog morala koji je dosljedno i živio svojom biografijom i svojim djelom. Butlerova kršćanska moralna dosljednost ogledala se u skrupuloznosti empatiji humanizmu ekumenizmu i na koncu u zapanjenosti nad bolnim nerazmjerom između tog istog morala i djelovanja njegovih nominalnih zemaljskih zastupnika.

Balkanski eseji ne predstavljaju samo drugačiju vrijednosnu već i drugačiju vremensku perspektivu. Pružaju koristan uvid u način na koji je jedno minulo vrijeme promatralo sebe samog. Historiografska spoznaja time postaje potpunija jer današnje uvide povijesnih proturječja obogaćuje uvidom njihova nepristranog i dobronamjernog suvremenika.