Blizanci
je dodato u korpu
- Biografije autobiografije memoari
- Časopisi
- Članci intervjui
- Daroteka
- Drama
- Društvene nauke
- Enciklopedije
- Eseji
- Ezoterija
- Fantastika + horori
- Gastronomija
- Informatika
- ISTOČNJAČKA UČENJA
- ISTORIJA
- Knjige na stranim jezicima
- Knjige za decu
- Korenspodencija
- Monografije
- Poezija
- Popularna nauka
- Popularna psihologija
- Priče
- Prirodne nauke
- Publicistika
- Putopisi
- Rečnici
- Religija
- Roditeljstvo
- Roman
- Sabrana i izabrana dela
- Spev
- Sport i hobi
- Tehničke nauke
- Turistički vodiči
- Umetnost
- Zabava
- Zdravlje i lepota

Ako bismo pokušali da prepričamo početak slavne Plautove komedije Blizanci to bi moglo ovako da zvuči: „Pošto se posvađao sa ženom Nebojša (Menaechmus) iz Epidamnosa uzima njenu bundu i kreće kod ljubavnice. Na putu susreće parazita Briska (Peniculus) kome se jada i poziva ga da zajedno ručaju kod Ljubinke (Erotium)“ što je već i zbog duhovitog prevoda Jelene Todorović smešno. Ali smeh kao i u svakoj velikoj komediji tek je način da se ukaže na nešto složenije od samoga smeha. Plaut ne samo da je na nivou kompozicije uveo nove elemente u rimsku komediju na specifičan način podelio prostor i izgradio uloge (o čemu piše J. Todorović u iscrpnom predgovoru) već nam je rekao mnogo toga i o rimskom društvu i o ljudskoj prirodi.