Sve je trebalo biti još samo jedna obiteljska večera: djed i baka te sin snaha i unuk neprilagođen tinejdžer koji su se vratili iz dalekog svijeta. Sve u svemu gotovo posve svakodnevna situacija no iznenada nakon što je prije dvadeset godina otišao iz roditeljskog doma ne javivši se nikome na večeri se pojavljuje on – odmetnuti sin Igor ratni izvjestitelj voljeni sin brat i dotad nepoznati stric.



U jednoj noći u uzavreloj atmosferi prepunoj sukoba ali i humora odvija se drama jedne obitelji sto godina povijesti na Balkanu sa svim sretnim trenucima i tragedijama. Od Sarajevskog atentata preko međuraća Drugoga svjetskoga rata i jugoslavenskog socijalizma do ratnog Sarajeva devedesetih odlazaka diljem svijeta stjecanja i gubljenja bogatstava sve traume i radosti prošlost sadašnjost i budućnost nalaze se u nagrađivanom dramskom tekstu Igora Štiksa.



Brašno u venama drama je jednog prostora i povijesti drama pojedinaca uhvaćenih u klopku vlastitih sjećanja drama ljubavi bratskih osjećaja ljubomora neprilagođenosti tuge i smijeha drama koja govori o utegu prošlosti i o mogućnosti da se krene dalje.



Ovo je drama na koju su njeni junaci čekali desetljećima. Drama povratka susreta progovaranja kriv­nje nadilaženja raspleta i na kraju pomirenja. Pomirenje postaje prijetnja jer zahtijeva suočavanje prihvaćanje i otvaranje nove i nepoznate stranice. Pomirenje se pokazuje kao dugotrajan proces za koji su potrebni vrijeme zrelost i hrabrost.

– Boris Liješević



Brašno u venama nudi katarzu – ta je predstava ponovno suočenje s tra­umom koje ispunjava svoju svrhu. Ponovni prolazak kroz traumu ovoga puta duboko svesno ima za cilj da oslobodi sputanu energiju energiju koja je bila zarobljena u traumi i da ona oslobođena prokrči put za dalje. Oslobađanje energije omogućava da iz sopstvenih korena crpimo s(n)agu. Na kra­­ju imate četiri strašne replike od kojih se ledi krv u žilama. Dok sedite u publici vas te replike oslobađaju pluća su slobodna disanje uspostavlja normalan ritam i paradoksalno mene je obuzelo ono što istočnjaci nazivaju okeansko osećanje celovitosti u jednakoj meri jedno ste sa sobom i sa svetom.

– Nataša Gvozdenović