Godine 1986. objavljeno je poslednje veliko prozno djelo Thomasa Bernharda: Brisanje. Raspad. Franz-Josef Murau pripovijeda nam o “kompleksu svoga porijekla” što se da opisati jednim pojmom: dvorac Wolfsegg. Tu je Murau odrastao tu je doneo odluku da će želi li spasiti sebe i svoju duhovnu egzistenciju morati napustiti dvorac Wolfsegg. No ipak se još jednom vraća tamo. Njegovi roditelji i brat poginuli su u saobraćajnoj nesreći. Taj ponovni boravak u Wolfseggu pojašnjava Murauu da se konačno mora odvojiti od toga mesta. On donosi odluku da će pisati o Wolfseggu s ciljem da sve “opisano izbrišem da izbrišem sve što podrazumevam pod Wolfseggom i sve što Wolfsegg jeste”.