Društva svoga doba
je dodato u korpu
- Biografije autobiografije memoari
- Časopisi
- Članci intervjui
- Daroteka
- Drama
- Društvene nauke
- Enciklopedije
- Eseji
- Ezoterija
- Fantastika + horori
- Gastronomija
- Informatika
- ISTOČNJAČKA UČENJA
- ISTORIJA
- Knjige na stranim jezicima
- Knjige za decu
- Korenspodencija
- Monografije
- Poezija
- Popularna nauka
- Popularna psihologija
- Priče
- Prirodne nauke
- Publicistika
- Putopisi
- Rečnici
- Religija
- Roditeljstvo
- Roman
- Sabrana i izabrana dela
- Spev
- Sport i hobi
- Tehničke nauke
- Turistički vodiči
- Umetnost
- Zabava
- Zdravlje i lepota
Društva svoga doba
Vasilije Krestić- Izdavač: Službeni glasnik
- Broj strana: 183
- Pismo: ćirilica
- Povez: Mek
- Godina izdanja: 2016
- ID: 441
RSD 1,870.00
Nema na stanju
Pri samom kraju uredničkog rada na knjizi učinilo mi se da bi ona u likovnom pogledu mogla biti bogatija ako joj pridodam fotografije vitraža Mladena Srbinovića. Simbolika motiva je jasna dvosmerni je to „vidik“ — iz Palate i u Palatu SANU — istorijski tekstovi koji se bave Društvom srpske slovesnosti i Srpskim učenim društvom tako će na prepoznatljiv način biti „povezani“ s našim dobom. Osim toga plamteće boje ujedno poluprovidnost stakla pomislio sam biće dobra suprotnost crno-belim fotografijama dokumentima boje sepije... Ali kada su fotografije vitraža raspoređene kada su našle svoje mesto među rukopisima Vasilija Đ. Krestića i Ivane B.Spasović otvorila se jedna druga dimenzija knjige i sve kao da je dobilo novi viši smisao. Onako kako izgleda da je cela Palata SANU podignuta oko dodatih krhkih Srbinovićevih vitraža tako kao da su i istorije Društva srpske slovesnosti i Srpskog učenog društva spletene oko svetlosti koja zari jednu epohu. Kao da su ti tekstovi bez obzira na pobrojive istorijske činjenice građeni oko dobročinstva nematerijalnog sveta reči pesama i priča poleta naučnih ideja volje truda ponosa skromnosti dirljive prilježnosti muzike i mirisa biljnog sveta duha prosvete osećaja za drugog osećaja za narod jednine koja sadrži množinu i množine u kojoj se prepoznaje jednina. Zgusla istorija tako kao da je sinula. I nekako se bolje moglo videti šta čini čoveka i društvo šta je osnovno gradivo onoga što nam danas katkad izgleda tek kao skup više ili manje poznatih sudbina fotografija dokumenata godina...
Tako je knjiga DRUŠTVA SVOGA DOBA postala svojevrstan istoriografski vitraž. Ona je slika i svetlo i nežno je staklo i olovna mreža u kojoj su se zadržali zraci sunca jednog doba. Vidi se to — ako se gleda.
Goran Petrović