Prvi put objavljen 1988. godine ovaj roman svojim ponovnim pojavljivanjem vraća čitaoce u osamdesete godine prošlog veka u završnu epizodu komunizma na čije dotrajale temelje autorka smešta radnju - zagrebačke „Književne razgovore“ održane u nekad prestižnom hotelu „Interkontinental“.



Taj će se susret pisaca na visokom međunarodnom nivou pokazati kao vrlo zahvalna pozornica na kojoj će „padati maske“ književnog establišmenta samodopadljivih kritičara „državotvornih“ pisaca nerealizovanih talenata i mnogih drugih smešno-tužnih pojava s tadašnje društvene scene.



Izvodeći na romanesknu pozornicu celu galeriju likova i priča naoružana bespoštednom ironijom ovaj bogat siže autorka procesira u najreprezentativnijem postmodernističkom maniru – od autotematizacije književnosti i pisanja mešanja žanrova preko parodirajućeg suočavanja tzv. visokih i trivijalnih oblika do ukidanja granica između fiktivnog i stvarnog.



Za ovaj roman Dubravka Ugrešić nagrađena je NIN-ovom nagradom i postala prva žena dobitnica tog prestižnog priznanja.