Prvi roman jednog od najznačajnijih srpskih književnika priča o literarnom i ljudskom sazrevanju.



„Ovaj je Ršumovićev roman zanimljiv iz tri glavna razloga: zato što predstavlja tematsko osvježenje zato što predstavlja žanrovsko osvježenje i zato što je na stilskom nivou superiorno izveden. Osnovnu prednost te metode ne predstavlja samo njezina živahnost i njezino naslanjanje na žanr odgojnog romana nego također i njezino stalno poigravanje sa zbiljom koje ta metoda podrazumijeva. U priči se pojavljuju realna mjesta stvarni ljudi pod punim imenom i prezimenom iskrsavaju elementi iz Ršumovićeve građanske biografije koja je i javnosti donekle poznata. A u isto vrijeme jasno je da je u priči štošta izmišljeno. U žanrovskom smislu ovo je djelo inovacija zbog toga što se u njemu na osobit način sučeljavaju proza i stih. Ta mu vještina uostalom daje mogućnost da svoj tekst ispuni višestrukim značenjima: neće biti nikakvo čudo ako se netko pišući jednog dana o ovoj knjizi sjeti Danteova djela La vita nuova gdje se također komentiraju mladalački stihovi i objašnjava njihov nastanak.“

– Pavao Pavličić



„Ima ovdje ironije samoironije aluzija skromnosti lažne skromnosti prividne plitkosti igre misli a i pritajnog Ršumovog ’obračuna’ s nama ili pak nama nekima. Na ljudskim slabostima i nastranostima postavljenima u djelu razvija se nesputana katkada i vulgarna komika s intencijom da zabavi i nasmije. Psihološke društvene i moralne probleme Ršumovo pripovijedanje servira s vedrinom obilato potpomognutom biserima iz originalnog glosara.“

– Boris Čepin