Pustara

je dodato u korpu

Pustara

Anatolij Rjasov
  • Izdavač: Logos
  • Broj strana: 247
  • Pismo: ćirilica
  • Povez: tvrd
  • Godina izdanja: 2024
  • ID: 72141
  • RSD 0.00

Pustara je roman o nemogućnosti jezika jer se svako jalovo činjenje junaka završava u smrti sve jurodivo presuvišje jezika – u nemosti blaženog lutalice. Tek odbacivanjem jezika koje jeste odbacivanje života može se zakoračiti u pustaru odnosno u sebe jer su svi brisani prostori kroz koje Jelisej stupa u mahnitom lutanju kroz zasmrtne sfere nepostojanja predstavljene u maljevičevskom duhu suprematističke beline snega i crnila noći kao simbola Ničega koje je u isto vreme Sve jesu unutarnji prostori njegovog vlastitog opustošenog bića. Transgresija kroz prazninu sa strane izgleda kao zarobljenost u njoj. U duhu Zenonove aporije kao apsurdno kretanje bez kretanja kretanje u mestu — tako vidi Jelisejevo poniranje u (ne)postojanje dečak Tihon jedini preživeli junak možda piščeva nada u nastavak posvećivanja u tajnu nada u učenje.



U neumornom ispitivanju mogućnosti jezika onoga što je bilo pre reči i što će doći (ili vratiti se?) nakon „išaptavanja tišine“ autor opšti sa svojim najbližim sagovornicima. Pored Kafke Artoa Blanšoa Ničea Bergmana važan mu je možda i najvažniji Beket sa svojim izlaskom iz jezika s njegovim poništavanjem ili kako će sam Rjasov formulisati u naslovu studije posvećene upravo Beketu — s „iščitavanjem“ jezika. Izlazak iz tog ćorsokaka svojevrsno „vaskrsenje reči“ autor vidi u nesvakidašnjem književnom eksperimentu Vladimira Kazakova ali taj zaokret u njegovom pelivanskom sanjarenju o jeziku i ćutanju doći će kasnije i neće naći odraza u romanu koji je pred

čitaocem.