Što mislimo što nas pokreće kad si predočavamo svijet? Kako - kao povijesnu i egzistencijalnu veličinu - opažamo vrijeme? Koja značenja nosi sa sobom mit i u čemu se sastoji njegovo svladavanje? I konačno: čime se određuju slike i prispodobe tehnike i strategije kojima život osigurava podnošljivost? Blumenbergova knjiga Rad na mitu razmatra njegovu vrijednost iznovice polazeći od funkcionalnih aspekata. U mitskim pripovijestima i parabolama “preživljava” naime čovječanstvo baš kao i u lako dostupnim opravama. Nepoznato i neugodno strano i uvredljivo mijenja se u donekle i posve prihvatljivo u transpoziciji mita. Filozofov se rad međutim zasniva na tome da taj korak učini prepoznatljivim u njegovim posljedicama. Tako Blumenberg oblikuje ovu temu s filološkom točnošću i s umijećem genijalna egzegeta-nenadmašan u onim dijelovima koji su posvećeni mitu o Prometeju s pogledom na Goethea.