Pored reputacije jednog od najboljih regionalnih pesnika Marko Pogačar važi i za pasioniranog globtrotera. Ova knjiga putopisnih eseja svedočanstvo je o tome kako su hiljade kilometara i bezbroj meridijana koje je obišao ostavili dubok i intenzivan trag u njegovom iskustvu i stvaralaštvu. Doživljaje i meditacije na temu specifičnosti različitih kultura Pogačar je ovde oblikovao svojim jedinstvenim i upečatljivim poetskim jezikom koji se krajnje komotno oseća i u prozi. Marko Pogačar prepoznatljiv po svojim šarenim havajskim košuljama koje ga uvek prate u pustolovinama predočava vam ritam mirise i ljude sa ulica Berlina Bruklina Tbilisija Majorke Pekinga Dakra…



Pogačar je darovit književno pismen socijalno i politički osviješten pisac. Pritom i dovoljno mlad da ga ne zanima ironijska distanca kao poza.

Teofil Pančić Globus



U takozvane ove putopise ulila se hermetična sublimnost njegovog poetskog jezika sraz Jugotona (koji) gori! i Boga (koji) neće pomoći pokretna antipohvala nomadizmu krusederska prozivka buržoazije diljem globa dekonstrukcija pulsirajućeg živog sveta na jezik i na govna na označitelja i na naš nevidljivi nus-produkt. Slijepa karta (nema karta) zavera putujućeg kartografa koji praznini vraća (svoj/njen?) odraz. Kao da je i ovde načinjen korak dalje u gorčinu zrelosti ali bez pomirenja sa zatečenim svakako bez predaje.

Saša Ćirić Novosti



Pogačareva istraživanja teksta i jezika nemaju granica niti ikada igraju samo na sigurnom terenu. Pogačar je od onih umjetnika koje ne zanimaju utabane staze trendovi i široka čitateljska publika niti pisanje po špranci u kojoj je jednom nešto dobro uspjelo. Njegovo je pisanje putovanje u nepoznato a putovanje i jest u osnovi njegove nove knjige.

Jagna Pogačnik Jutarnji list



Putopisna proza Marka Pogačara u okvirima naše novije književnosti netipično je i nesvakidašnje djelo. Najprije stoga što Pogačar svoju on the road prozu ne postavlja u klasične okvire putopisnog žanra već se cijelim tokom ove knjige bori i prepliće s nekoliko različitih pripovjednih ili pričajućih oblika. Putopis je kao nekakav noseći stub ove knjige prožet i esejističkim digresijama i dnevničkim zapisima i autofikcionalizacijom autorove biografije i putovanja a sve to ispisano pjesničkim jezikom ispunjenim simboličkim i slikovitim perspektivama viđenja svijeta.

Đorđe Krajišnik Oslobođenje