Šrapneli pejzaži od baruta

je dodato u korpu

Šrapneli pejzaži od baruta

Danilo Lučić
  • Izdavač: Arete d.o.o.
  • Pismo: Latinica
  • Povez: Mek
  • Godina izdanja: 2017
  • ID: 2630
  • RSD 440.00

    Nema na stanju

Zbirka Šrapneli započinje Areteovu ediciju poezije neboPodnama koja će se truditi da na pravi način mapira savremenu srpsku i stranu poeziju kao i da revidira prevode stranih klasika. Zbirka Šrapneli pesnika Danila Lučića svakako je suvereni predstavnik najmodernije srpske poezije i odlikuju je britkost poetskog izraza kako jezička tako i misaona eksperimentalnost kao i hrabrost da se progovori o aktuelnim temama koje muče modernog čoveka/čitaoca.



Stihovi Šrapnela Danila Lučića dobro pristaju u vlastiti naslov. Oštri su nerijetko funkcioniraju kao samostalno djelujuće semantičke jedinice – jednom zbijeni ubrzani izostankom točke drugi put rasprskavajući se čitavim prostorom stranice u trećem slučaju atomizirani točkama hipertrofiranim od radijacije – dok se istovremeno kao dio pojedinačne pjesme ili knjige u cjelini kondenziraju u čvrsto tijelo. Netko bi mogao pomisliti: recept za bombu. Eksplozivni pakleni stroj.Marko Pogačar

Negde je eksplodiralo i šrapneli jezika raspršili su se u novoj poeziji Danila Lučića. Posredujući vrlo raznorodna iskustva u rasponu od uvida u društvenu stvarnost do demistifikacije intime lirski glas u ovim „pejzažima od baruta“ uspeva da iznova pokrene – duhovito i bez iluzija sveže i bez samodovoljnog intelektualizma – pitanja svrhe i upotrebe pesničkog jezika. Stihovi u Šrapnelima ne robuju unapred zadatim teorijama o lirskom govoru i njegovim dometima već ohrabruju čitalačke asocijacije i donose leksički bogato i ponekad samoironično ispitivanje dodira poezije i egzistencije. Nova pesnička knjiga Danila Lučića zapravo oživljava uvek aktuelna pitanja ali uz humor i lakoću koji često nedostaju savremenoj lirici.Goran Korunović

Šrapneli izvesno jesu gest pucnja najmanje dvovidskih mogućnosti i vektora: autoreferencijalnih i onih koji svoj pravac i smer ustanovljuju iz potrebe da se razaberu u svemu ovome. Ne izmičući ovom dobrom času sebe koja je čitalac koji nalazi poeziju zaključujem: da topos samouniženja pred tekstom nakon srednjeg veka a upravo 2017. godine i dalje revnosno melje sebe i ono nešto unutar vlastite osećajnosti; da je ova suma lirskih tekstova nezanemarljivi prilog proučavanju istorije nekih unutrašnjih municija naoružanja pripravnosti i razoružanja.Jelena Nidžović