Pisan kao lična ispovest ovaj dragoceni uvid u svoje sopstveno iskustvo vladika Grigorije uobličio je u venac priča promišljajući ona večna pitanja koja se postavljaju pred svakog čoveka ne samo pred monahe i duhovnike ali u koja se većina nerado upušta – pitanja vere ljubavi rata mira svetosti i slave nade bola prijateljstva pokajanja... Do kakvih sve otkrića i istina samospoznaja i priznanja dolazi pisac ovih redova saznaće i čitalac kroz njegove uzbudljive i zatajne susrete sa svojim sagovornikom pustinjakom i duhovnim srodnikom stanovnikom skrivene kolibe u šumi svojevrsne šumske kelije kroz njihove razgovore i suočavanja neočekivana pitanja i još manje očekivane odgovore koji nalikuju na prave bolne ali u svom metaforičnom značenju otrežnjujuće bokserske udarce.



„Često poražavajuće iskrena na prvi pogled izrazito lična (i utoliko rizičnija) ova knjiga nosi i nesumnjiv pečat opštosti ali ne zaobilazi ni krvavo živa pitanja naše sredine i trenutka. Sem toga u jednoj svojoj dimenziji ona podseća na platonovske dijaloge u čijem središtu kao da prebiva neka vrsta zagonetnog ukrštaja Sokrata Ivana Karamazova i možda autorovog drugog ja.“

– Vladeta Janković



„U ono što piše vladika Grigorije ulaže sav svoj dar i svu ozbiljnost. Za duhovnika i bogotražitelja takva je svesrdnost jednako važna kao i za pisca pripovjedača. Ali usto još nešto će čitalac naći u ovoj knjizi: kako samoga sebe ne shvaćati pretjerano ozbiljno! Tragajući za svetošću s dječjom znatiželjom ponekad zavirujući u vlastiti grob s miloštom i dragošću nalazeći razumijevanja za ljude veseleći se svakome svom manastirskom bratu vladika Grigorije pripovijeda priču svog života i zajedničkog nam vremena. Ova knjiga naročito njen stožerni dijalog okrepljujuća je za dobronamjerne a mogla bi biti zanimljiva i borbenim Grigorijevim neistomišljenicima ako bi je nekom srećom čitali.“

– Miljenko Jergović