„Bojan Marjanović je u svome romanu „Sutra ćemo“ uspio postići to da se veličina priče očituje upravo u odsustvu epohalnosti. Ne samo što je na taj način demonstrirano vanredno spisateljsko umijeće nego se i sama literarna namjera doimlje subverzivnom u odnosu na doba kada svjedočimo preporodu „velikih naracija“ i pripadajućih kategoričnosti. Radi se utoliko o najfinijem proznom tkanju o minucioznom stilski izbrušenom postupku preko kojeg Marjanović – kombinirajući tri narativna glasa – nema tek ambiciju rasvijetliti „nijanse stvarnosti“ nego nas uputiti na to da izvan nijansi stvarnost i ne postoji s tim da jednu od važnijih čini sama literatura. Svojevrsna anatomija ljubavi ujedno je anatomija društvene svakodnevice s nizom pronicljivih esejističkih pasaža o mnogočemu – od balkanske verzije kapitalizma preko muškoga doživljaja pisoara pa do dirljivog opisa Beograda – ali i junakinjom koja elegantno i samosvjesno tumara između dva svijeta fiktivnog i faktičkog podsjećajući nas sve vrijeme na to da literatura jeste stvarnost. Ovu to ne čini manje brutalnom. Na gotovo svakoj stranici ovoga romana u pozadini potmulo bruji nasilje sistemsko i individualno najčešće kao slutnja i stalna prijetnja a katkad i kroz „živi nastup“ kao da je ritam života definiran (i) asortimanom svakodnevnih okrutnosti. Decidiranih zaključaka i konačnih istina rekosmo nema osim u ocjeni da nam Bojan Marjanović svojom prozom donosi snažnu književnost.“ – Viktor Ivančić



„Iz onoga što se na početku čini kao obična generacijski kodirana ljubavna priča s troje glavnih aktera Bojan Marjanović razvija neočekivano precizan pripovjedni komentar vremena u kojem ta priča nastaje: našeg društvenog i ekonomskog ovdje i sada našeg poraznog prezenta. Naizgled geometrija ljubavnog trokuta je jasna: Sara i Goran Sara i Darko; jedna veza (možda) završava druga (možda) započinje. Ali mnogo više toga je u ovom romanu možda: nesigurni poslovi i promašene prilike stalna perspektiva odlaska iz države biografije koje ovise o kocki klasne pripadnosti... Suvereno ispričan iz tri pripovjedne perspektive i kroz tri dosljedna narativna registra obilno natopljen alkoholom s noćnom vizurom grada u pozadini i narodnom muzikom umjesto soundtracka „Sutra ćemo“ je nešto poput priče o ljubavi u doba permanentne nesigurnosti: vedra melodrama za djecu prekarijata.“ – Boris Postnikov