U čast vremena
je dodato u korpu
- Biografije autobiografije memoari
- Časopisi
- Članci intervjui
- Drama
- Društvene nauke
- Enciklopedije
- Eseji
- Ezoterija
- Fantastika + horori
- Gastronomija
- Informatika
- ISTOČNJAČKA UČENJA
- Knjige na stranim jezicima
- Knjige za decu
- Korenspodencija
- Monografije
- Poezija
- Popularna nauka
- Popularna psihologija
- Priče
- Prirodne nauke
- Publicistika
- Putopisi
- Rečnici
- Religija
- Roditeljstvo
- Roman
- Sabrana i izabrana dela
- Spev
- Sport i hobi
- Tehničke nauke
- Turistički vodiči
- Umetnost
- Zabava
- Zdravlje i lepota

U čast vremena
Vladimir Kazakov- Izdavač: Logos
- Broj strana: 240
- Pismo: ćirilica
- Povez: tvrd
- Godina izdanja: 2024
- ID: 72142
RSD 1,650.00
„U čast vremena“ je knjiga rane proze Vladimira Vasiljeviča Kazakova (1938-1988) napisane od 1971. do 1973. godine. Izbor je načinjen od ranije neprevođenih proznih tekstova koje je sam autor u sebi svojstvenom maniru grupisao u tri knjige – Nezarasli raj“ „Nastavak vazduha” i “U čast vremena”. One nisu bile izdate za piščevog života već dosta kasnije a i to tek delimično mahom u okviru publikacija moskovske izdavačke kuće Gileja – Neizdata dela“ (2003) i „Madlon” (2012). Pojedini tekstovi objavljeni su samo na stranicama časopisa “Volga” ( Ćutanje“ „Primer proze“ iz knjige „Nezarasli raj“ i „Nastavak vazduha“ „Red na nemost“ „Teorija proze” iz knjige Nastavak vazduha”) te je ovo izdanje zapravo dugoočekivan povratak prvobitnom autorovom planu. U ovom izboru prvi put u svetu se štampaju dva teksta iz knjige Nastavak vazduha” – “Mrvice“ i „Skamenjenost“. Naizgled paradoksalan ovakav put do čitaoca gotovo da je tipičan za Kazakovljeva dela ako uzmemo u obzir da su i njegove prve knjige ugledale svetlost dana u prevodnim izdanjima Petera Urbana uređenim za nemačku čitalačku publiku.
(…)
Knjiga je ponela naziv romana Vladimira Kazakova budući da se njime direktno upućuje na jednu od najvažnijih tema u piščevom stvaralaštvu – temu vremena. Vreme je takođe pored pesničke reči ključna spoznajna kategorija pomoću koje Kazakov pokušava da dokuči razlomljeni raspodobljeni svet i sopstveno izopšteno postojanje u njemu. O srži autorove poetike svedoče i nazivi drugih dveju knjiga jer Kazakov sam akt pisanja samo stvaranje poima kao „nastavljanje vazduha” što će reći kao jedinstven način da se nastavi život – mogućnost spasenja ali taj „život-proza“ nije ništa drugo do raj koji krvari bez prestanka raj-rana. Zato su i zbilja ove knjige njeni junaci njihovi razgovori smešteni u ambivalentan prostor što se neprestano razmiče negde između života i smrti svetlosti i tame reči i ćutanja.
Vasilisa Šljivar