Veoma je zabavno živjeti beskrajne mnogolikosti svojih ja. Iskušavati neprekidne nizove i kombinatorike mogućnosti identiteta potencijale onoga što je ljudsko jer ljudskost i jeste prije svega mogućnost. Veoma je dakle to zabavno osim što nije. […] Neoliberalni svijet a i postmoderni rezon kao njegov ključni izričaj potenciraju sliku identiteta kao krpeža kao beskrajne igre i promjene u kojoj bi mnogolike identitetske uloge suštinski trebalo da budu izbor dok se sistemska oblikovanja identifikacija nameću kao čvrsta ograničena pa čak i podmukla jer pitanje je koliko smo ih svjesni i gdje je tačno granica između našeg pristajanja na prinude i same prinude. (Maja Solar)