Ivo Andrić je u ovaj roman utkao priču o Mehmed-paši Sokoloviću koji je kao srpski dečak na silu odveden u tursku vojsku i poturčen je. S godinama je postao veliki vezir i odlučio je da na Drini u Višegradu izgradi veliki kameni most na jedanaest lukova kako bi spojio sebe nekadašnjeg sa sobom sadašnjim – i tako zauvek i sigurno vezao Bosnu sa Istokom mesto svoga porekla sa mestima svoga života.

Ratne godine donele su velike promene. Most na Drini oštećen je 1914. godine tokom povlačenja trupa Austrougarske monarhije. Od početka do kraja romana odnosno od izgradnje mosta do njegovog oštećenja proći će četiri veka o kojima pisac pripoveda na stranicama ove knjige. Most na Drini ostaće simbol trajnog i neprolaznog. Oko njega će se isplesti bezbroj priča o ljudima i njihovim sudbinama kao i o istorijskim zbivanjima.

Te priče i danas spajaju obalu prošlosti sa obalom sadašnjosti potvrđujući reči koje je Ivo Andrić zapisao u eseju Mostovi: Naposletku sve čim se ovaj naš život kazuje – misli napori pogledi osmesi reči uzdasi – sve to teži ka drugoj obali kojoj se upravlja kao cilju i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered smrt ili nesmisao.